Financijska supermoć nije imati puno novca - nego znati donositi dobre odluke
Kad biste dijete pitali što bi napravilo da ima neograničeno mnogo novca, odgovori bi vjerojatno bili prilično maštoviti. Kupilo bi sve igračke na svijetu, kuću s bazenom, možda vlastiti zabavni park, beskonačne količine sladoleda ili najnoviju igraću konzolu. I teško da bismo mu mogli zamjeriti - u dječjem svijetu imati puno novca najčešće znači moći imati sve što poželiš.
No jedna od važnijih lekcija koju možemo prenijeti djeci jest da prava financijska 'supermoć' zapravo nema mnogo veze s količinom novca koju imamo. Ona znači znati donositi promišljene odluke, razlikovati ono što želimo od onoga što nam je potrebno, planirati unaprijed, biti strpljiv i razumjeti da ono što odlučimo danas može utjecati na ono što ćemo imati sutra. A temelji takvog razmišljanja stvaraju se puno ranije nego što možda mislimo.
Djeca o novcu uče i kada o njemu ne razgovaramo
Djeca vrlo rano počinju promatrati kako odrasli koriste novac. Vide nas dok kupujemo namirnice, plaćamo račune, uspoređujemo cijene ili kažemo da ćemo s nekom kupnjom ipak pričekati. Danas je situacija još zanimljivija jer novac pred njihovim očima često uopće ne izgleda kao novac. Dovoljan je jedan dodir kartice ili mobitela i iz trgovine izlazimo s punom vrećicom.
Zato su razgovori o tome odakle novac dolazi, zašto ne možemo ili ne trebamo kupiti baš sve što poželimo te zašto ponekad biramo nešto ostaviti za kasnije važniji nego ikad.
Upravo rano razvijanje financijskih kompetencija naglašava i OECD-ov okvir za djecu i mlade. Cilj pritom nije od šestogodišnjaka napraviti malog financijskog stručnjaka, nego mu postupno pomoći da razvije znanja, ponašanja i stavove koji će mu jednog dana omogućiti samostalnije i odgovornije donošenje odluka, a prilika za takve male lekcije ima posvuda.
Kada dijete u trgovini mora izabrati jednu od dvije stvari koje želi, uči da svaka odluka podrazumijeva izbor. Kada zajedno planirate što ćete ponijeti na izlet umjesto da putem kupujete sve što vam padne na pamet, uči planirati. Kada za nešto što želi treba malo pričekati, upoznaje strpljenje i odgađanje zadovoljstva. A kada razgovarate o tome zašto je neka stvar vrijedna svog novca, a druga možda nije, polako počinje razumijevati da cijena i vrijednost nisu uvijek ista stvar. Sve su to male odluke, ali upravo se iz njih s vremenom razvijaju velike životne vještine.
A kako djetetu objasniti da novac može 'rasti'?
Stvari postaju malo zahtjevnije kada s djecom želimo razgovarati o pojmovima koje ne mogu vidjeti ni dodirnuti. Fond, ulaganje ili prinos apstraktni su čak i mnogim odraslima, a kamoli prvašiću. No, tu pomaže ono što djeca najbolje razumiju - priča.
Fond možemo zamisliti poput velikog zajedničkog vrta u koji mnogo ljudi donosi svoje sjemenke. O vrtu se zatim brine, biljke imaju vremena rasti, a cilj je da jednog dana daju nove plodove. Te 'dodatne jabuke' djeci mogu pomoći da razumiju ideju prinosa - odnosno da se rezultat ulaganja promatra kroz vrijeme, uz strpljenje i svijest da budući ishod nije nešto što nastaje preko noći.
Takve metafore financijske pojmove pretvaraju u slike koje dijete može razumjeti, bez potrebe za kompliciranim definicijama. Još važnije, otvaraju prostor za pitanja: Zašto moramo čekati? Što znači planirati za budućnost? Što se može dogoditi kada donesemo jednu, a što kada donesemo drugu odluku?
Kad financijska pismenost stigne na kazališne daske
Upravo je priča polazište i novog projekta namijenjenog najmlađima. Erste Plavi i Mala scena vam predstavljaju 'Za novčić više', dječju predstavu inspiriranu Dickensovom 'Božićnom pričom', koja kroz humor, emocije i fantastično putovanje govori o novcu, ali još više o odlukama koje donosimo.
Glavni junak Albi uvjeren je da se bogatstvo krije u gomilanju novčića koje čuva zaključane daleko od svih. Tek nakon susreta s Duhom Prošlosti, Duhom Sadašnjosti i Duhom Budućnosti počinje shvaćati da svaka odluka ima posljedice - ne samo za njegov novac nego i za ljude oko njega.
Kroz njegove zgode djeca se susreću i s pojmovima poput kamata, posudbe, ulaganja i mirovine, ali bez školskih definicija i suhoparnog predavanja. Financijski koncepti postaju dio priče, a ono što bi na papiru moglo djelovati komplicirano pretvara se u situacije i slike koje najmlađi mogu povezati s vlastitim svijetom.
Predstava tako financijsku pismenost ne svodi na pitanje 'koliko novca imaš?', nego postavlja puno zanimljivije pitanje: 'Što ćeš s njime odlučiti napraviti?'.
Supermoć koju mogu vježbati svaki dan
Djeca koja će prisustvovati premijeri predstave dobit će i medaljice s porukom 'Financijska supermoć aktivirana'. Simpatičan detalj zapravo vrlo dobro sažima ono što bismo željeli da djeca ponesu sa sobom.
Financijska supermoć nije čarobni trik kojim se preko noći stvara više novca. Nije ni imati najviše igračaka, najveću kuću ili najskuplje tenisice. To je sposobnost da zastanemo prije odluke, razmislimo o mogućnostima, planiramo unaprijed i razumijemo da današnji izbori mogu utjecati na naše sutra. I baš kao i svaka druga vještina, ona se vježba.
Možemo početi vrlo jednostavno: sljedeći put kada dijete nešto poželi, umjesto brzog 'da' ili 'ne' možemo ga pitati: “Što misliš, treba li ti to ili ga samo jako želiš?”, “Bi li radije odabrao ovo sada ili pričekao nešto što želiš više?” ili “Što misliš da bi bila dobra odluka?”.
Ne mora svaki razgovor završiti savršenim odgovorom. Zapravo, puno je važnije da dijete nauči postavljati pitanja. Jer možda najveća financijska supermoć koju mu možemo dati nije odgovor na pitanje što učiniti sa svakim novčićem, nego navika da prije nego što ga potroši - zastane i razmisli.