Mnoge infekcije nekad su bile smrtonosne, a pojava antibiotika mnoge je bolesti učinila blagima i prolaznima. Nažalost, bakterije su sve rezistentnije na antibiotike i brzo se prilagođavaju pa sada više nego ikada upotreba antibiotika treba biti racionalna i dobro promišljena. Liječnik Igor Petrovski, dr. med., odgovara na pitanja o tome kada i kako trebamo uzimati antibiotik.

Kako liječnik procjenjuje je li za pojedinu upalu potreban antibiotik?

Svakom pacijentu koji se javi liječniku uzima se anamneza i fizikalni status. Dakle, pitamo ciljana pitanja poput kada se bolest javila, koliko dugo traje, kakvi su simptomi, je li netko od ukućana zaražen, je li pacijent bio u inozemstvu ili pokraj specifičnih mjesta poput šume, voda stajačica i slično. Fizikalni status se sastoji od pregleda pacijenta: ima li kakve promjene na koži, jesu li limfni čvorovi povećani, vidi li se što u ždrijelu ili nosu, detektiraju li se upotrebom instrumenata poput stetoskopa, rinoskopa, pulsnog oksimetra, EKG-a i mnogih drugih određeni fenomeni na ciljnim organima itd…

Ovo je najčešće dovoljno da detektiramo, ako ne već o kojoj se bolesti radi, onda barem je li bolest virusne ili bakterijske etiologije. Definitivnu potvrdu daje nalaz krvi, dakle kompletna krvna slika, diferencijalna krvna slika, sedimentacija eritrocita i CRP ( C-reaktivni protein). Čitateljima je potrebno naglasiti da sami provode simptomatske mjere liječenja te da se liječniku javljaju treći dan infekcije kada je klinička slika jasnija, osim, naravno, ako klinička slika nije brutalna. Tada se potrebno hitno se javiti liječniku.

Zahtijeva li svaka bakterijska infekcija antibiotik ili se upala može razriješiti i sama ili uz pomoć drugih lijekova?

Prvi antibiotik je otkrio Sir Alexander Fleming 1928., a sami antibiotici su ušli u širu upotrebu krajem Drugoga svjetskog rata. Imunosni sustav je do 1940-ih rješavao ili pokušavao riješiti bakterijske infekcije sam.  Dakle, striktno gledajući, ne zahtijeva svaka bakterijska infekcija antibiotik, međutim ishodi liječenja su značajno bolji ako se uključi antibiotik. Danas se praktično svaka bakterijska infekcija liječi antibiotikom.

Prepisuju li se još uvijek antibiotici pretjerano te jesu li liječnici pod pritiskom pacijenata da ih prepišu?

Definitvno se svugdje u svijetu antibiotici prepisuju pretjerano i neopravdano, čak i u zdravstveno pismenim zemljama poput skandinavskih. Mnoga su istraživanja provedena i studije izdane te ekspertni timovi formirani na tu temu, a u edukaciji liječnika se sve veća pozornost i naglasak stavljaju na svrsishodno i opravdano prepisivanje antibiotika. Hrvatski pacijenti su iznimno motivirani  uzeti antibiotik, neovisno o kojoj se bolesti radi jer misle da je antibiotik “srebrni metak” koji liječi sve bolesti. Shodno tome veoma su motivirani uvjeriti liječnika, katkada i nasilno, što  treba napraviti po pitanju njihove bolesti. To je po mome mišljenju vrlo pogrešno razmišljanje.

Što liječnik čini kada nije siguran je li pacijentu potreban antibiotik?

Kada nismo sigurni, ovisno o konstituciji pacijenta i simptomima, koristimo dijagnostički postupak zvan vrijeme. Svaka bolest ima svoj tijek, svoje specifičnosti i svoje simptome koji se javljaju u određeno vrijeme. Dakle, protok vremena nam često otkriva o kojoj se bolesti radi. Dok čekamo, možemo aktivno tražiti uzročnika slikovnim pretragama poput RTG-a ili CT-a, možemo ordinirati daljnje laboratorijske pretrage, pretrage poput seroloških testova (tražimo specifična protutijela na sastavnice uzročnika bolesti), a možemo i direktno tražiti uzročnika iz, primjerice, hemokulture ili urinokulture.

Koje su najčešće bolesti u ordinaciji obiteljske medicine za koje se propisuju antibiotici i koliko su učinkoviti?

Najčešće se prepisuju zbog infekcija gornjega dišnoga sustava, infekcija mokraćnoga sustava i infekcija kože. Primjeri bolesti bi bili streptokokna infekcija grla, impetigo (streptokokna infekcija kože) te infekcija mokraćnoga mjehura bakterijom E.Coli.
Pravodobno primijenjen antibiotik, pod uvjetom da ciljna bakterija nije rezistentna, skraćuje vrijeme bolesti i sprječava posljedice neliječene bolesti. Primjer bi bio reumatska vrućica kod neliječenoga streptokoka ili primjerice progresija neliječene upale mjehura u upalu bubrega.

Kada se antibiotik nikako ne smije zaobići?

Antibiotik se nikako ne smije zaobići kada njegovo nedavanje vodi do teških posljedica po pacijenta. Primjeri bi bili oštećenje mitralne valvule u srcu radi neliječenog streptokoka ili još eklatantnije, neliječenje infekcije bakterijom Neisseria meningitidis koja je uzročnik, između ostalog, i menigokokne sepse, bolesti koja završava ili teškim invaliditetom ili smrću ako se promptno ne započne liječenje antibiotikom i ostalom suportivnom terapijom.

Imaju li antibiotici alternativu?

Antibiotici su lijekovi sa specifičnim djelovanjem na specifične uzročnike bolesti. Postoje određeni eksperimentalni pokušaji poput terapije bakteriofagima ili bakteriocinima, međutim nisu niti efikasni niti ekonomski isplativi poput antibiotika. Koriste se i imunoterapeutici međutim samo u specifičnim indikacijama, primjerice u suportivnom liječenju nakon primjene kemoterapije.
Cijepljenje nije zamjena za antibiotike, već djeluje sinergijski jer dovoljna procijepljenost populacije smanjuje potrebu za korištenjem antibiotika. Ukratko, antibiotici su trenutačno nezamjenjivi ako želimo održati kvalitetu liječenja bakterijskih bolesti.

Sve više iscrpljujemo opcije kada su antibiotici u pitanju jer bakterije postaju rezistentne. Kako to izgleda u praksi? Čemu svjedoči liječnik kada se dogodi upala izazvana bakterijama na koje antibiotik ne djeluje? 

Ako antibiotik ne djeluje, u najblažem slučaju pacijent se vraća nakon nekoliko dana sa simptomima koji nisu prošli. U najgorem slučaju infekcija progredira do sepse i do smrtnoga ishoda. Nažalost, nedavno smo imali primjer kada je dijete umrlo od šarlaha koji je liječen azitromicinom, ali nažalost bakterija je bila rezistentna na azitromicin.

Nalazi li znanost nova rješenja za ovaj problem? 

Farmaceutska industrija troši desetke milijardi eura svake godine na razvoj novih antibiotika i na razvoj alternativa antibioticima, neke od kojih sam spomenuo prije. Nažalost, bakterije se prilagođavaju brže nego što znanost nalazi nova rješenja. Rješenje je komplicirano, ali bitna komponenta je držati se smjernica o propisivanju antibiotika. Dakle, antibiotik dati jedino kada je on medicinski indiciran, uzimati ga točno onako kako je propisano i koliko dugo je propisano. Redovna i adekvatna procijepljenost i zdravstveno odgovorno ponašanje smanjuje potrebu za antibioticima.

Bulardi®  linija dodataka prehrani sadrži kvasac Saccharomyces boulardii, koji se može koristiti istovremeno uz antibiotike, a sprječava nastanak proljeva izazvanih antibioticima. Liniju čine Bulardi® za odrasle s najmanje 5 milijardi živih stanica, Bulardi® 500 s vitaminom D te najmanje 10 milijardi živih stanica i 1000 IU vitamina D i Bulardi® Junior uz  dodatak cinka koji je namijenjen korištenju kod djece od 2 mjeseca života.
Kako bi proizvodi Bulardi® linije bili što učinkovitiji, proizvodi  imaju garantirani broj živih mikroorganizama na kraju roka upotrebe, naznačeno na samoj kutiji. Zato je između ostaloga važno i inovativno pakiranje @TECH koje čuva proizvod od visokih temperatura, UV zraka i garantira učinkovitost a dolazi iz Probiotic Excellence Centra, Abela Pharme.
Svjetski tjedan svjesnosti o antibioticima obilježava se od 18. do 24. studenoga i tim povodom možete ostvariti 10 posto popusta na Bulardi 500 i Bulardi Junior proizvode u ljekarnama i na www.abela.hr.