Neki nam ljudi u život uđu tiho, gotovo neprimjetno, a onda ostave trag toliko dubok da ga nosimo godinama, a nerijetko i cijeli život. Za mnoge roditelje, ali i svako malo biće koje je ikad zakoračilo u vrtićku sobu, upravo su odgojiteljice ti posebni ljudi. One koje mijenjaju djetinjstva, smiruju strahove, pretvaraju suze u osmijehe i pomažu malim srcima da se usude zakoračiti u svijet. One koje ne nose superjunačke odore, ali stvaraju mala čuda svakoga dana.

I baš zbog njih, zbog svih tih divnih, neispričanih, mekanih i zahvalnih priča, nastao je jedan od najtoplijih projekata godine - natječaj za 'Naj tetu', koji organizira missMAMA u suradnji s Lidlom, koji slavi tete u vrtiću, želeći im dati prostor, pažnju i priznanje kakvo zaslužuju. Jer iako one nikada ništa ne traže, roditeljska zahvalnost i dječja ljubav govore dovoljno glasno.

Ako ste ikad ostavljali dijete u vrtiću prvi put, znate da postoji onaj trenutak kada se svijet nakratko zaustavi. Mala ručica stegnuta oko vašeg prsta, pogled pun pitanja, nesigurnosti, straha. A zatim - ruka tete. Topla, strpljiva, sigurna. Ruka koja preuzima brigu, koja obećava da će čuvati, voditi, tješiti i učiti.

Odgajateljice nisu samo osobe koje paze da svako dijete jede, spava ili nacrta crtež. One su prvi podržavatelji malih pokušaja, prvi svjedoci velikih hrabrosti. One vide kada je dijete umorno, kada mu treba zagrljaj, kada se boji, kada je ponosno, kada treba poticaj ili baš ono malo ohrabrenje koje mijenja dan. I baš zbog toga je ovaj natječaj važan - jer je stvoren za žene koje svakog dana daju toliko mnogo, a zauzvrat traže samo da su djeca sretna i sigurna.

Ove godine pristiglo je čak 150 prijava roditelja iz cijele Hrvatske. Sto pedeset priča, ispisanih emocijama, nježnošću i zahvalnošću. Priča u kojima su roditelji, ponekad drhtavim prstima i punog srca, pisali o tome kako je neka teta promijenila njihov mali svijet.

Odabrati samo devet finalistica nije bio zadatak, već pravi emotivni maraton. No uspjeli smo, a sada je stiglo vrijeme za najljepši dio i priliku da im kažemo 'hvala'. Jer ova nagrada nije samo nagrada - ona je i potvrda da dobrota ima publiku, da predanost ne prolazi nezapaženo i da je odgojiteljima, baš kao i roditeljima, potrebno da im netko kaže: “Ono što radiš je važno.”

Pred nama je glasanje čitatelja koje će trajati dva tjedna, a tri tete s najviše glasova osvojit će vrijedne nagrade. Ukupni fond iznosi 6000 eura, a sve nagrade dolaze s ciljem da nagrade i tete, i vrtiće koji uz njih rastu. Dakako, u ovom natječaju nagrade su samo šlag na kraju jer ono što ovaj projekt zaista slavi jesu emocije, toplina i zahvalnost.

Za svoju najdražu tetu možeš glasati OVDJE.

Neka i vas ove priče dotaknu, vrate vas u djetinjstvo, u sigurnost vrtićke sobe, u vrijeme kad je jedan nježni glas ili zagrljaj mogao promijeniti cijeli svijet.

A mi imamo čast predstaviti tetu Anu - Anu Martinović iz 'DV Ribica Zadar', ženu kojoj utjeha, podrška i razumijevanje mogu biti druga imena. 

Ovo je njezina priča:

Teta Ana je osoba koja je obilježila našu godinu na najljepši mogući način. Moja djevojčica krenula je u vrtić sa samo godinu dana, upravo u razdoblju kada sam prolazila kroz vrlo težak period: rastava, potraga za poslom i briga oko svega što nosi novi početak. U svemu tome, teta Ana je bila oslonac kakav nisam ni znala da mi treba.

Za moju curicu bila je više od odgajateljice - bila joj je poput trećeg roditelja. Prepoznala je njezine potrebe, umirivala je kada je bilo teško, slavila svaki mali napredak i svaki dan bdjela nad njom s nevjerojatnom pažnjom. Ono što me posebno dirnulo jest koliko je moja djevojčica osjećala sigurnost i toplinu u njezinoj blizini.

No, teta Ana nije bila posebna samo za moje dijete. Ona jednako predano grli, sluša i razumije svako dijete u skupini. Ima rijetku sposobnost da svojim osmijehom i toplinom odmah stvori povjerenje. Djeca joj trče u zagrljaj, jednostavno zato što znaju da je teta Ana netko tko ih vidi, čuje i poštuje.

Izuzetno je pametna, sposobna i kreativna. Uvijek ima neku novu ideju, aktivnost ili igru koja oduševi djecu. U svojim radovima spaja maštu i praktičnost, a njezina energija stalno podiže atmosferu. S lakoćom pretvara i običan dan u nešto posebno.

Osim toga, svira gitaru i glazbu koristi kao most između djece i emocija. Kad zasvira, vrtić utihne - ali ne zato što ona to traži, već zato što ju djeca vole slušati. Uz glazbu ih umiruje, potiče i povezuje.

Teta Ana je jedna od onih osoba koje ne treba puno opisivati: dovoljno je vidjeti kako djeca reagiraju na nju. U njihovim očima ona je sigurnost, radost i osoba uz koju se osjećaju vrijedno i voljeno.

Za mene osobno, njezina podrška u najtežoj godini mojega života bila je nemjerljiva. Svojom dobrotom olakšala je naše dane, a mojem djetetu podarila osjećaj pripadnosti i ljubavi.

Zbog svega navedenoga, ali i zbog svega onoga što se ne može ni riječima opisati, smatram da teta Ana uistinu zaslužuje svako priznanje koje se dodjeljuje odgajateljima koji mijenjaju živote - jer ona to zaista čini, iz dana u dan, s nevjerojatnom predanošću i srcem.