U Velikoj Britaniji rođena beba koja ima DNK troje ljudi, a inače ne bi preživjela
Vijest koja je ovih dana objavljena nekima će zazvučati pomalo „znanstvenofantastično“, upravo zbog činjenice da glavnu ulogu igra – beba. Ta je beba prva beba rođena u Velikoj Britaniji s DNK troje ljudi. Prva takva beba ikad rođena je 2016. godine u Meksiku, a ova je prva rođena u Velikoj Britaniji.
Iako zvuči kao neka već spomenuta scena iz ZF filma, povod za ovo je ustvari sprječavanje bolesti, odnosno mogućnosti da beba naslijedi genetski nasljednu bolest. Kod ove bebe većina DNK dolazi od njena dva roditelja, dok oko 0,1% dolazi od treće osobe, donorkinje.
Ovdje se radi o pionirskoj tehnici koja je zapravo pokušaj da se spriječi rađanje djece s teškim mitohondrijskim bolestima. Mitohondrijske bolesti su neizlječive i mogu biti fatalne nekoliko dana ili čak sati nakon rođenja. Neke obitelji mogu zbog ovih bolesti izgubiti više djece, pa se ova tehnika smatra jedinom mogućnošću da takve obitelji imaju vlastito, zdravo dijete.
Mitohondriji su sićušni odjeljci unutar gotovo svake stanice u tijelu koji pretvaraju hranu u korisnu energiju. Mitohondriji s oštećenjima ne uspijevaju opskrbiti tijelo energijom i dovode do oštećenja mozga, trošenja mišića, zatajenja srca i sljepoće.
Modificirani IVF
Ove bolesti, inače, prenose samo majke na dijete. Dakle, liječenje donacijom mitohondrija je svojevrstan modificirani oblik IVF-a koji koristi mitohondrije iz zdrave jajne stanice donora. Postoje dvije tehnike za izvođenje mitohondrijske donacije. Jedan se odvija nakon što je majčino jajašce oplođeno spermom oca, a drugi se odvija prije oplodnje.
Međutim, mitohondriji imaju vlastitu genetsku informaciju ili DNK, što tehnički znači da dobivena djeca nasljeđuju DNK od svojih roditelja i mrvicu od donora. Ovo je trajna promjena koja bi se kasnije prenosila kroz generacije. Donorska DNK relevantna je samo za stvaranje učinkovitih mitohondrija, ne utječe na druge osobine poput izgleda i osoba koja je donor ne predstavlja "trećeg roditelja".
Iako se podatci o ovakvim trudnoćama i porodima zapravo drže u tajnosti, kako bi se zaštitile ove obitelji, na inzistiranje medija otkriveno je da je ovim načinom začeto manje od pet beba. Zakon koji to dopušta u Velikoj Britaniji stupio je na snagu 2015. godine, ali se tek sad dogodio prvi slučaj.
Profesor Robin Lovell-Badge, s Instituta za istraživanje Francis Crick, rekao je: "Bit će zanimljivo znati koliko je tehnika mitohondrijske nadomjesne terapije djelovala na praktičnoj razini, jesu li bebe bez mitohondrijske bolesti i postoji li rizik od tog da razviju probleme kasnije u životu."
Zasad se još uvijek strahuje od "reverzije", odnosno mogućnosti da bilo koji oštećeni mitohondrij koji se prenese poveća opći broj tih mitohondrija u tijelu i ipak rezultirati bolešću.
Inače, nekom je prilikom procijenjeno da bi se svake godine u Velikoj Britaniji moglo roditi do 150 takvih beba.