Povijanje, odnosno umatanje beba u tkaninu, kako bi im se ograničili pokreti rukama i nogama, jedna je od drevnih tehnika smirivanja i uspavljivanja beba. Ideja je u osnovi ove prakse je da se tako umotane, bebe osjećaju kao maternici.

"Bebe nisu svjesne svojih udova i preplaše se kada se ručicama ogrebu ili udare po licu. Povijanje sprječava mlataranje ručicama i usmjerava bebinu pažnju na umirivanje. Kada je beba nemirna, prestimulirana ili se želi produljiti njeno spavanje, a time i spavanje roditelja, povijanje je prvi korak ka smirenju", objašnjava Iva Brčić, certificirana edukatorica programa Najsretnija beba.

"Ako beba nema zdravstvenih problema, može se povijati čim se rodi, kako bi joj se pružio osjećaj sigurnosti i zadovoljila potreba za dodirom. To je i razlog zašto se u nekim rodilištima bebe povijaju odmah nakon poroda. A da bi dulje i bolje spavale, povijanje se može korisititi i do šestog mjeseca života, iako do tada većina beba zna kako se smiriti i spava bez većih problema", kaže Iva Brčić.

Kako pravilno povijati?

Za povijanje je najbolje korisititi pamučnu dekicu jer je pozračna i beba se ne znoji. Vrlo je bitno i da je elastična i kvadratična, jer se inače neće moći pravilno preklapati i dovoljno čvrsto zamotati.

"Treba reći da su tate pravi majstori u povijanju, jer zamataju bebe puno čvršće nego mame, a to je ono što bebama treba", napominje edukatorica roditelja, koja je dala i korak po korak upute za povijanje bebe. 

Postupak povijanja

1. Dekicu postaviti na krevet tako da izgleda kao dijamant.
2. Gornji ugao dekice preklopiti tako da dodiruje sredinu dekice.
3. Postaviti bebu na dekicu tako da joj je vrat položen na gornji rub dekice.
4. Bebinu desnu ruku treba držati uz tijelo. Ako se opire, ne treba odustati, već se samo malo strpiti i ruka će se izravnati. 
5. Dok se drži bebina desna ruka, treba prebaciti dekicu s njezinog desnog ramena i čvrsto je zataknuti ispod tijela. Ako nije dovoljno čvrsto, beba će je vrlo lako izvući. 
6. Sada treba izravnati njezinu lijevu ruku i donji ugao dekice prebaciti preko bebinog lijevog ramena. 
7. Dekicu kod lijevog ramena treba spustiti do bebinih prsa. 
8. Držeći dekicu na bebinim prsima, treba prebaciti zadnji ugao dekice preko bebina tijela. Na taj način se dobije remen koji spriječava da se dekica odmota. Kraj dobivenog remena treba zataknuti za prednji dio dekice. 

Na što paziti kod povijanja?

Iva Brčić napominje da povijanje kao metoda umirivanja neće djelovati ako je beba gladna ili mokre pelene. Također ističe da povijanje mora biti dovoljno čvrsto, jer ako nije, dekica se može odmotati i beba si može slučajno prekriti lice. Nedovoljno čvrsto povijena dekica može dodirivati bebino lice i dodatno je uznemiriti jer očekuje hranu, a hrane nema. Vrlo je bitno da noge, odnosno kukovi imaju dovoljno mjesta i da ih beba može slobodno micati. Također je vrlo važno provjeriti je li bebi vruće, odnosno, ako su prstići i uši crveni i vrući, treba joj skinuti sloj odjeće i ponovo je zamotati. 

"Ako je beba zadovoljna i ne pokazuje znakove nervoze ili prestimuliranosti, nema potrebe za zamatanjem. Tada je spremna za proučavanje svoje okoline i bliskih joj ljudi, pa joj to treba i omogućiti", zaključuje Iva Brčić.

Američki pedijatar dr. William Sears, autor knjige 'Povezujuće roditeljstvo' i drugih popularnih priručnika za roditelje, upozorava na dva moguća problema vezana za uspavljivanje povijanjem. "Prvo, neke bebe, kojima je povijanje u početku odgovaralo, kasnije se više vole protezati, obično u dobi od oko tri mjeseca. Drugo, iako je povijanje dobro za umirivanje bebe, smatram da nije dobro ostaviti ju povijenu cijelu noć. Predugo ili prečesto povijanje može nepovoljno utjecati na kukove", kaže dr. Sears.

Čvrsto povijanje beba može stvoriti probleme s kukovima

Profesor Nicholas Clark, ortoped iz Sveučilišne bolnice u Southamptonu, također tvrdi da takvo sputavanje beba može naškoditi normalnom razvoju kukova. On ističe da takvo povijanje gdje se dječji kukovi prisilno stavljaju u ravan položaj, u kojem su im noge pritisnute jedna uz drugu, može stvoriti displaziju kukova.  

“Ona nije uvijek bolna, ali može prouzrokovati abnormalnosti na zglobovima i dugoročne posljedice kao što je osteoartritis, u slučaju da se displazija ne otkrije na vrijeme”, kaže profesor Clark.