Nije me zanimala ničija sudbina pored one koja me čeka, toliko željene i magične, s kojom ću okusiti ono o čemu sam do sad mogla samo sanjati, a sad mi je nudila toliko uzbudljivih potencijalnih priča i scenarija na kojima sam mogla lebdjeti punih devet mjeseci.

Naravno da sve što je uslijedilo potom nije ostavljalo ni sekunde slobodnog vremena za knjigu, a onda se dogodila i druga trudnoća pa se tako još do dana današnjeg ne mogu pohvaliti povratkom sebi prije početka ove roditeljske avanture.

„U početku su služile samo kao igra okretanja stranica, bez očitog uzbuđenja nad onim što je na njima naslikano…“

U naš su život na velika vrata ušle dječje pjesmice koje su se slušale unedogled, kao i one koje smo muž i ja pjevali u različitim aranžmanima, a zatim su na red došle slikovnice i knjige. U početku su služile samo kao igra okretanja stranica, bez očitog uzbuđenja nad onim što je na njima naslikano, osim ako nije proizvodilo zvuk. Pa onda iznenada slikovnice o čijem sadržaju uz slike moje prvorođeno želi i voli slušati. Započelo je jednostavno imenovanjem pojmova na temelju slika, a kad smo svladali za 18-mjesečno dijete ozbiljan vokabular životinja, predmeta, oblika i brojeva, uslijedila je faza očekivanja i širom otvorenih očiju slušanja sadržaja koji izmišljamo na temelju slika. Jednostavne radnje i događaje koje dijete prepoznaje i koje mu bude maštu.

Ne krijem koliko sam sretna što uza sve vizualne i zarazne tehnologije moje dijete svakodnevno samo uzima svoje knjižice i posveti im neko vrijeme dok uranja u šarenu bajku, listajući ih i razgovarajući nad viđenim, ne trebajući baš nikoga za tu čarobnu igru. Katkad ih donosi i nama, zapovijedajući da mu čitamo. „Čita! Čita!“, klikće on noseći svoje malene slikovnice, pa njima lupa o naša koljena kao poziv na sudjelovanje u stvaranju tog filma. Uvijek iznova, uvijek drukčije. Nepokretne slike odvrću živu akciju u njegovoj glavi, pred gladnim okicama, dok se svakodnevno iznenađujemo novim usvojenim riječima koje pobjedonosno izbacuje već na drugo čitanje. Ponos mamin! I mamina velika sramota kad pomislim kad ću se konačno tom istom vrelu, bez kojeg nisam mogla zamisliti život, vratiti i ja.

„Ljubav prema knjizi kod mene se pretvorila u ljubav prema NJEGOVIM knjigama.“

Ljubav prema knjizi kod mene se pretvorila u ljubav prema NJEGOVIM knjigama. Pred izlozima knjižara zastajem i ulazim po slikovnice koje mi zapnu za oko, od prijatelja čija su ih djeca prerasla nasljeđujem stare, naručujem nove preko interneta… Odabir prilagođavam njegovu ukusu i spektru trenutačnih i mogućih interesa.

U jednom je takvom lovu u našu košaricu upala i personalizirana slikovnica koja u junake priče stavlja i dijete i roditelje. „Kako je Toni došao na svijet“ ime je te naše bajkovite biografijice. I premda još nije siguran da je Toni na slikama baš on, bez pogreške prepoznaje i tatu i mamu i veseli se svemu što Toni iz njegove knjige radi i otkriva.

Ne znam prenijeti recept kako to putovanje u tako kratkom razdoblju od rođenja dovede do ovog trenutka, ne usudim se odati si počast jer put još nije gotov, ali znam da s drugim djetetom priželjkujem jednak rezultat, u nadi i vjeri da se mnogo toga lijepog i blistavog krije i u genima i da je priroda i drugi put bila darežljiva.

Razmišljam kako svijet koji nudimo svojoj djeci od početaka leži u ljepoti koju mu prikažemo, kreiramo i živimo, kriterije koje stvaramo u mnogočemu leže upravo u knjigama i oni koji čitaju – maštaju, a mašta je ono što živeći želimo dosegnuti.

I dok maštu tako malena bića još uvijek ne zloupotrebljavaju brigom, ona je moćna neopipljiva tvar koja ugrađuje alate za ljepši i bolji svijet. Katkad u ovoj fazi i za žive i nemirne dječje snove, pa neka vas ne iznenade noćna buđenja i brbljanja vaših mališana jer oni i noću nastavljaju graditi svoje zamišljeno carstvo. Mi trebamo samo paziti da temelji tog carstva koje postavljamo kao roditelji budu za neustrašiv, autentičan i sretan život.

Pampers i missMAMA stručno i s ljubavlju vode mamu i bebu kroz prvu godinu na posebnom micrositeu.