'Moja curica, rođena sa samo 480 grama, izborila se za život'
Donosimo vam priču mame Božene Dolenc Cepanec o prvim danima s bebom koja je rođena tri mjeseca ranije sa samo 480 grama. Saznajte sve o našoj akciji dijeljenja priča i pošaljite nam svoju priču!
Budući da akciju 'Podijelite priču' podržava Bebivita, Božena će dobiti Bebivita poklon paket, a ovo je njezina priča:
Vjerojatno kao i svakoj ženi, najveća radost je postati majkom! 23. srpnja, 2012. i ja sam postala majkom, ali umjesto sreće i veselja moje srce je parala neopisiva bol i tuga. Moja curica Ivana rođena je puna tri mjeseca ranije, s 480 grama, mrvicu veća od obične kemijske olovke...
Prve trenutke koje bi svaka majka provela u oblacima sreće, zaljubljeno gledajući i milujući svoj mali zamotuljak, ja sam provela sa suzama u očima, s neopisivom boli koja je razdirala svaki dio moga tijela gledajući to sitno, krhko biće koje mi stane na dlan, spojeno na jako puno sitnih cjevčica i aparata. Jako dobro pamtim doktorove prve riječi da su šanse da preživi skoro jednake nuli. Šok, a zatim tupa bol... Cijeli svijet mi se ruši kao kule od karata, ali ipak nada ostaje!
Morala sam biti jaka i za nju i za sebe
Prve dane funkcionirala sam kao robot, nesvjesna svega oko sebe, osim da se moja curica bori za život! Brojala sam sate na putovanju do bolnice da vidim svoje zlato, svoju mrvicu. Dolaskom u bolnicu čeka me hrpa informacija o stanju moje bebe. Glas doktorice slušam kao u nekoj dalekoj pozadini dok mi iznosi dijagnoze koje nisu nimalo dobre i mislim si "Samo da preživi".
Gledajući je u inkubatoru, prikopčanu na respirator i razne cjevčice, srce me boljelo, a oči su se samo punile suzama. Ni sama ne znam kako, prisilila sam se i pričala joj priče, smijala se i govorila što je sve čeka kad dođe doma! Kad bih joj tako šaputala i sa strahom je milovala po ručici, imala sam osjećaj kao da mi govori da moram biti jaka i za nju i za sebe.
Tako su nam prolazili dani i malo pomalo, nekim čudom Ivana se počela oporavljati i dobivati na težini. U svakom danu, iako je bilo loših vijesti, pokušala sam naći nešto pozitivno i to nam je davalo snagu za dalje, snagu za borbu za život. Nada, vjera i međusobna ljubav bili su glavni pokretači svega! Veliku ulogu u svemu tome imali su i moji bližnji koji su mi nesebično davali stopostotnu moralnu podršku.
Čuda postoje
Prvi put na rukama imala sam je nakon dva mjeseca i to je bila neopisiva sreća. Zahvaljuljući medicinskom osoblju, koje mi je u to doba bilo kao druga obitelj, naučila sam i promijeniti prvu pelenu, nahraniti je na bočicu, bojažljivo je okupati… Iako je bila u bolnici punih pet mjeseci, imala sam priliku sudjelovati u njenim malim ritualima.
Pišući ovu priču željela bih poručiti: Drage moje mame, ma koliko vam bilo teško ustajati po stoti put u noći da smirite ili nahranite svoje zlato, ili kad padate s nogu od umora, nemojte se ljutiti, jer ja bih dala sve za te noći. Nakon mog iskustva, mogu vam reći da neke druge važnije stvari (za koje ste mislili da su nevažne) dobivaju itekako velik smisao!
Nisam uživala u prvim danima njenog života, ali zato sve to nadoknađujemo sad, smijemo se i najmanjoj sitnici, prkosimo i najmanjem problemu. Ja sam mama koja se zajedno sa svojim djetetom borila i onda kad sam mislila da ne mogu više! Iako nam sam start nije bio lagodan i lak kao drugima, to je sve sada iza nas i idemo u nove pobjede! Postoje trenuci i sad kad nije lako, ali samo pogledam svoju prekrasnu djevojčicu i kažem sama sebi - uz nju sve je lako! Vjerujte u čuda, jer čuda postoje. Majčinstvo je jedno veliko, prekrasno čudo!
Uz osnovnu brigu koja uključuje hranjenje, mijenjanje pelena i uspavljivanje, uključite se i u onaj najljepši dio roditeljstva, a to je igra. Mazite se i pričajte svojem djetetu, učite prepoznavati znakove koje vam ono šalje. Puno zajedničkih igara poboljšat će mnoge njegove sposobnosti. Posjetite Bebivita web stranicu i uz mnoge korisne savjete o prehrani, pronađite ideje kako se zabavljati sa svojim mališanom.