"Komunikacija s djetetom počinje još i prije poroda. Tad dijete već nauči prepoznavati i glas majke i glas oca i glazbu koju čuje. Kada se dijete rodi, i kad još ne razumije što mu govorite, tada se komunicira na razini emocija; dodiri, intonacija glasa, tepanje, razmjena tih signala je komunikacija koja predstavlja temelj njegovog emocionalnog, psihološkog razvoja. Tu se razvija privrženost. Dakle, ako je dijete gladno i daje signal za to, zaplače na određen način, a majka prepoznaje tu vrstu plača i daje mu dojku, tj. nahrani ga, to je odlično. Isto tako i ako se to ponovi za par sati. Ona prepoznaje što djetetu treba. Tada dijete vrlo brzo prestane razmišljati hoće li uopće dobiti to mlijeko kad mu zatreba. Počinje shvaćati to kao nešto normalno. Ako mi počinju smetati pelene, a majka prepoznaje da su mu pune pelene i mijenja ih, tu se već počinje razvijati taj skladan odnos između majke i djeteta, odnosno taj siguran tip privrženosti, koji je temelj duševnog i tjelesnog zdravlja u odrasloj dobi", kaže prof.dr.sc. Milivoj Jovančević.