Svake se godine u Hrvatskoj prijevremeno rodi oko 2500 djece, u svijetu oko 15 milijuna. Nazivaju ih palčićima, a najčešće su toliko sitni da jedva prekriju dlan odrasle osobe. Prvi dani, pa i mjeseci, njihova života posebno su osjetljivi i potrebna im je dodatna medicinska pomoć kako bi uopće preživjeli.

Već smo pisali o iskustvima roditelja palčića i svi su složni u jednome - ništa vas ne može pripremiti na ovakvo iskustvo. Danas vam donosimo priču Sanele Kolarić-Grantir (40) iz Koprivnice, koja je 2019. godine u 39. godini rodila dvije palčice blizanke.

Miris paštete bio je prvi znak

Sanelina priča počinje 21. 10. 2018. godine mirisom paštete, koliko god to neobično zvučalo. Taj dan, samo nekoliko dana nakon njezina 39. rođendana, miris paštete koju je kolega otvorio na poslu Sanelu je naprosto omamio, što je bilo neobično jer inače ni ne voli paštetu. Na povratku doma kupila je test za trudnoću, koji je život njezine obitelji okrenuo za 180 stupnjeva.

Tako se Sanela punih 12 godina od rođenja prvog sina, Matije, spremala za novo majčinstvo. No da šokovima nije kraj, shvatili su nakon dva dana kad ju je pregledao ginekolog i ustvrdio da nosi blizance. S obzirom na njezine godine, probleme sa štitnjačom, prijevremeno prsnuće vodenjaka i višeplodnu prijašnju trudnoću, odmah su je stavili na mirovanje.

Problemi u drugom tromjesečju

Sve je počelo bez problema, Sanela je većinu vremena mirovala i čuvala trudnoću. Bebe su trebale biti rođene 30. lipnja, na 62. rođendan njezina oca, ali onda su počeli problemi u drugom tromjesečju. Najprije je ginekolog ustvrdio da je jedna beba veća od druge. Zatim da položaj beba nije najpovoljniji jer je veća beba, Magdalena, nošena na zadak, a manja, Nikolina, smještena je poprijeko. Do početka travnja razlika u težini nastavljala se povećavati, zbog čega su joj propisali strogo mirovanje.

Od tada nisam izlazila iz stana, kretala sam se na relaciji kuhinja - dnevni boravak - kupaonica - spavaća soba. Nisam radila nikakve kućanske poslove osim brzinskoga kuhanja. Dane sam provodila pred televizorom i internetom, prisjeća se Sanela.

Taj dan ribe su imale čudan okus

Bližio se Uskrs 2019. godine. Sanela je taj dan ležala više nego inače, ribe su joj imale čudan okus i imala je osjećaj da će dobiti temperaturu. Oko 18.30 sati, dok je bila u ležećem položaju i u 29. tjednu trudnoće, puknuo joj je vodenjak.

Za nekoliko minuta bili smo u bolničkom liftu koji je vodio do rodilišta. Živimo preko puta bolnice i cijelu trudnoću zezali smo se kako ću pješke otići u rađaonicu i vratiti se pješke s djecom kući. Kad se to stvarno dogodilo, smijeh nikome nije bio ni na kraj pameti. Teško da se može opisati strah koji doživljavate zbog pomisli na to što će se dogoditi s bebama i hoće li ih uspjeti zadržati unutra još koji tjedan, prisjeća se.

Sanela je znala da nosi blizanke koje imaju dva vodenjaka i jednu posteljicu te da Magdalena ima oko kilogram i pol, a Nikolina jedva kilogram. Poslije dolaska u bolnicu liječnica je hitno počela davati injekcije za razvoj pluća, dobila je i tokolizu za zaustavljanje trudova i organiziran je hitan prijevoz za Petrovu bolnicu u Zagrebu. Sanela kaže da se posebno bojala za Nikolinu jer je bila toliko malena.

Jedino svjetlo koje sam tad vidjela bila je pločica s imenom glavne medicinske sestre koja me pripremala za Zagreb, na njoj je pisalo: 'Nikolina'! Koliko vjere u tako maloj pločici, znala sam da je to znak da će Nikolina biti dobro. Izuzetno simpatična ekipa mlade medicinske sestre i tehničara iz Križevaca bila mi je društvo na putu do Petrove. Kad sam im ispričala da sam mirnija jer sam dobila znak da će Nikolina biti dobro, sestra me upitala koje će ime nositi druga beba. Kad sam rekla Magdalena, oči su joj zasuzile i samo je sa smiješkom rekla: 'Ja sam Magdalena'. Mojoj sreći nije bilo kraja – ne može se opisati nada koju sam dobila i vjera da će sve biti u redu.

Iako su mi se pri prvoj trudnoći 34 tjedna činila vrlo brzo za porođaj, tek sam tad shvatila da se ne mogu uspoređivati palčići rođeni prije ili nakon 32 tjedna.

Hitan carski rez u 29. tjednu

U Petrovoj se nakon samo nekoliko trudova otvorila 10 centimetara, pa je odmah završila na carskom rezu u operacijskoj sali. Magdalena je rođena u 8:43 a Nikolina 3 minute kasnije. Magdalena je 1480 g bila najveća beba rođena u 29. tjednu, a Nikolina je težila samo 1050 g. Nakon izlaska iz operacijske sale suprug joj je na hodniku izustio "Prekrasne su", što je Sanelu u tom trenutku smirilo. Pokazao joj je i fotografije djevojčica, čija se lica nisu ni vidjela od maskica za kisik.

Nisam vjerovala da su to naše bebe. Sve se činilo nestvarno, kao da se događa nekom drugom, kao da gledam neki film.

Sanela je kćeri uživo vidjela tek sljedeći dan. Suprug ju je pripremao na to da su male, u inkubatoru, spojene na kisik, pune cjevčica, ali da su dobro. Kaže da dužinu hodnika do neonatologije, miris dezinfekcijskog sredstva i zvuk uređaja koji mjere saturaciju nikad neće zaboraviti.

Prvo sam vidjela Magdalenu, veću bebu. Bila je malo veća od dlana. Disala je mirno, imala je normalnu boju kože. Kao da mi je to njeno disanje slalo poruku mira i govorilo: 'Mama, dobro sam!'. Nikolina je bila smještena preko nje. Ona je bila veličine dlana. Njeno ubrzano disanje sigurno je već onda pokazivalo njezinu borbenost, hrabrost i želju da ide glavom kroz zid.

Najveća podrška bile su druge mame

Deseci uređaja oko njih, maskica s kisikom preko lica, iglice, cjevčice, brojevi koji pokazuju prokrvljenost kisikom postali su njihova svakodnevica iduća dva mjeseca. Liječnici mirno obilaze inkubatore, daju informacije o djeci, neki roditelji se nakon njihova obilaska nasmiju i odahnu, drugi briznu u plač. Sanela kaže kako do tad nije ni znala da postoje pelene nula, a njezinim kćerima i one su bile prevelike. Život joj se sveo na boravak u "izdajaonici" i iščekivanju informacija od liječnika. Najveća podrška u tim danima bile su joj druge rodilje u izdajaonici s kojima je provodila mnogo vremena. Zajedno su prolazile sve, smijale se, tješile, plakale pa i pjevale.

Svaka od nas imala je riječi utjehe, neko svoje iskustvo koje je drugoj pomoglo. Često razmišljam da je upravo ta grupa žena bila odlučujuća za to što sam bila tako puna pozitivne energije i snage. I danas smo ostale u kontaktu, čujemo se svakodnevno preko Viber grupe koju smo simbolično navale 'Petrove izdajače'.

Sepsa i druge komplikacije

Deseti dan nakon porođaja, Sanela je prvi put dobila Magdalenu u naručje za "skin to skin" kontakt. No sreća je kratko potrajala jer je Magdalena sljedeći dan dobila sepsu. 

Osjećala sam grižnju savjesti jer sam stalno strepila nad manjom, Nikolinom, a sad se Magdaleni dogodila sepsa. Nisam se mogla oduprijeti dojmu da je sepsu dobila jer sam je držala u rukama i da sam joj upravo ja prenijela tu bakteriju. No kroz dva dana bilo joj je bolje i mogla sam odahnuti.

No samo četiri dana nakon toga Nikolini je počela padati saturacija i prestajala je disati. Poslije, tijekom noćne smjene, Sanelu su pozvali na intenzivnu, gdje su joj rekli da je i Nikolina dobila sepsu, da je stanje lošije nego Magdalenino te da treba vidjeti što nosi noć. Tu noć je proplakala i ujutro dočekala liječnika ispred intenzivne. Pao joj je kamen sa srca - Nikolina je bila stabilno i najgore je, izgleda, prošlo. Tri dana imala je maskicu s kisikom koju je neprestano trgala, a na intenzivnoj je ostala oko deset dana.

Nakon izlaska iz bolnice slijede kontrole

Nakon kratkog opuštanja, već za tjedan dana Magdaleni su utvrdili retinopatiju drugog stupnja, koja se, nasreću, nije pogoršala. Djevojčice rastu i sve se čini dobro, a onda novi šok - objema padaju eritrociti i moraju dobiti krv. No i to se ubrzo riješilo.

Kad sam gledala majke koje su rodile djecu u terminu, imala sam osjećaj da neki ljudi dobiju djecu, a neki drugi je moraju zaraditi. Drago mi je što sam svoju zaradila.

Vremena za opuštanje nema jer nakon izlaska iz bolnice slijede kontrole oftalmologa na Rebru, neuropedijatra i fizijatra na Goljaku. Stalno osluškivanje disanja po noći. Stalni strahovi hoće li biti dobro, koliko će koja pojesti, koliko će koja narasti.

Unatoč svemu, djevojčice su prohodale s godinu i tri tjedna. Danas imaju gotovo dvije godine i ni po čemu se ne razlikuju od druge djece. Sanela kaže da nikad neće moći dovoljno zahvaliti svima koji su im pomagali - od liječnika i medicinskog osoblja, do obitelji i prijatelja koji su uskakali kad je trebalo. 

Roditeljima palčića poručuje da ne gube nadu jer će i oni jednog dana trčati za svojom djecom, grliti ih i igrati se s njima, a posebno je se dojmio citat koji je pročitala u Facebook grupi roditelja palčića - "Pustite ih da spavaju jer, kad se probude, pomicat će planine".

Nagradni natječaj je završio, hvala ti na sudjelovanju! Najkreativniju uspavanku poslala je: Jagoda Stošić Bulka

Zahvaljujući svima vama koji ste podržali Pampers kampanju kupnjom pelena, Pampers će donirati 68.000 Preemies Protection pelena udruzi PALČIĆI.