Od onog trenutka kad stigne beba, svaki roditelj „lovi“ one ključne trenutke u životu svake bebe. Prvo mora početi hvatati ruke, pa te mora gledati, pa se mora nasmijati, pa onda čekaš kad će prvi zub, pa prvi korak… I ono što te prati na tom putu su razne knjige koje ti govore kako ono, kako ono napraviti najbolje.

U takvim su knjigama i određeni ciljevi koje trebaju dosegnuti i roditelji, da bi mogli sa sigurnošću i prepuni samopouzdanja reći da su sposobni brinuti se za dijete. Naravno, nužno je znati dobro zakopčati dijete u autosjedalicu, ali tu si i oni skriveni važni koraci koje svaki roditelj kad-tad ostvari…

Na portalu Today.com našalili su se s tim i napravili popis stavki kraj kojih će gotovo svaki roditelj staviti kvačicu, jer – teško će koga zaobići ovi važni događaji…

Do prve godine:

• Povući ćeš sve negativne stvari ikad izgovorene o roditelju i bebi koja plače u javnosti. Tiho ćeš se ispričati njima, njihovim precima, njihovoj djeci i djeci njihove djece što si ikada pomislio/la na takve gluposti.
• Zaboravit ćeš na svaku mrvicu skromnosti, srama ili sramežljivosti u vezi s javnom golotinjom nakon što si rodila (i vjerojatno obavila broj 2) pred potpunim strancima, nakon što su te iznutra povukli prema van kako bi tvoje dijete moglo izaći na svijet ili nakon što ti beba strgne bljuvotinom pokrivenu košulju nasred prepune ulice. Autonomija tijela je za one bez djece.
• Izmislit ćeš višerazinsku marketinšku shemu u kojoj ćeš pronaći način da u bocu zatvoriš miris glave novorođenčeta i prodaš ga.
• Preispitat ćeš svaku životnu odluku.
• Bacit ćeš prokletstvo na onoga tko je odlučio staviti gumbe na dječja odjelca i na njegove potomke. Oni će platiti za svoje grijehe.

Do druge godine:

• Posvađat ćeš se sa supružnikom i oboje ćete govoriti jedno drugom otrovne, užasne stvari koje nikada ne možete povući – bit će to svađa koja bi vas ranije danima uništavala, ali sada samo nastavljate sa svojim danom kao da se ništa nije dogodilo jer tko ima energije za to? Ne ti. Ni partner.
• Preispitat ćeš svaku životnu odluku.
• Napravit ćeš roditeljsku pogrešku tako podlu, toliko sramotnu da ćeš se zakleti da ćeš je ponijeti u grob.
• Doživjet ćeš privremenu amneziju i razmišljati o drugom djetetu. Da biste se vratili u stvarnost, namjerno ubodi nožni prst – tako ti i treba.
• U potpunosti ćeš se upoznati s cijelim repertoarom "Cocomelon" i zvučnim zapisima "Baby Lullabys". Sjećaš li se kad onog zaklinjanja da tvoje dijete neće gledati TV? Ha.
• Postat ćeš toliko opsjednuta svojim djetetom da se gotovo prestraviš da ćeš im pojesti obraze.

Do treće godine:

• Zapitat ćeš se kako si dosad uspjela preživjeti kada je posvuda oko vas doslovno opasnost — šarke na vratima, kut police za knjige, kuhinjski pultovi, pukotina na pločniku... sve je to smrtonosno.
• Upustit ćeš se u smiješnu raspravu s nekim tko tvrdi da roditelji koji se odluče razmnožavati zagađuju svijet... kao da ne postoje višemilijunske korporacije koje bacaju otrovni otpad ravno u more.
• Hvalit ćeš "pravilo 5 sekundi" kao najvažniji zakon poznat čovjeku. Svi se poklonite.
• Preispitat ćeš svaku životnu odluku.
• Testirat ćeš granice osobne higijene, jer tko ima vremena za dnevno (čitaj: tjedno) tuširanje? Ne ti.
• Gledat ćeš kako tvoje dijete trči stabilno poput novorođenog jelena i osjećat ćeš se istovremeno i ponosno i oduševljeno, ali i jednako strepjeti da će pasti ravno na svoje malo lice. (I hoće.)

Do četvrte godine:

• Planirat ćeš hodočašće u Švicarsku da možeš odati počast genijalnom Georgesu De Mestralu, inženjeru elektrotehnike koji je izumio čičak traku i uštedio ti nebrojene sate vezivanja vezica.
• Preispitat ćeš svaku životnu odluku.
• Pronaći ćeš ljepotu u najsmješnijem slikanju prstima koje se može opisati samo kao mrlja pomiješanih boja koja nalikuje fekalnoj tvari samo zato što je tu mrlju kakice stvorilo vaše oh-tako-ponosno dijete.
• Uokvirit ćeš navedenu sliku prstima i objesiti je na mjesto gdje je nekoć bio tvoj voljeni, jedinstveni suvenir s putovanja. Kome treba kućni dekor koji nije Fisher Price kada imaš ovu monumentalnu sliku kakice? Ne tebi, očito.
• Otkrit ćeš da je otisak crvene Lego kockice sada trajno utisnut u tvoje desno stopalo. Smijat ćeš se svom novootkrivenom nedostatku živčanih završetaka.
• Obećat ćeš sebi da ćeš svom djetetu dopustiti da sluša samo Mozarta, a onda ćeš shvatiti da zna svaku riječ Joletove pjesme Maksimalno.

Do pete godine:

• Poželjet ćeš kupiti dionice smrznutih pilećih štapića koje jedine tvoje dijete želi jesti. Nećeš vjerovati da je tvoj hladnjak nekada krio stvari poput "leda" i "gina".
• Osudit ćeš roditeljski izbor druge osobe, a onda će te karma pljusnuti dobrano po tvojoj glavici koja ne razmišlja unaprijed.
• Gledat ćeš svoje dijete kako se neobjašnjivo ozljeđuje usprkos upozorenjima. Dok instinktivno čezneš pomoći mu odagnati bol, tiho si kažeš: "Jesam ti rekla."
• Zacrtat ćeš si propast očitog čudovišta koje je stvorilo crtić "Bluey" samo da se ti osjećaš potpuno neprikladno kao roditelj. Jer hoćeš li igrati toliko maštovitih igrica sa svojim djetetom kao u tom crtiću? Apsolutno ne.
• Preispitat ćeš svaku životnu odluku.
• Prisjetit ćeš se svih trenutaka kada si tiho zamjerala svom djetetu što te toliko treba samo da bi ga gledala kako samo odlazi u učionicu i osjetila neku vrstu ponosa i praznine koji vam istišću kisik iz pluća.