"Prije nego se naše dijete rodilo, suprug i ja odredili smo neka pravila kojih smo se odlučili držati kad se dijete rodi. Jedno od tih pravila je bilo da dijete spava u svom kinderbetu/krevetu i da ga ne stavljamo spavati u krevet zajedno s nama. Nikada nismo prekršili to pravilo i moram vam reći da se isplatilo. Zadržali smo svoju privatnost i miran san, a mislim da je i dijete zadovoljno", piše u forumu Klokanice čitateljica pod imenom mama-jana.

S njom se slaže tata korisničkog imena valic, koji spavanje samo sa suprugom u krevetu vidi kao jedinu priliku za "privatnost roditelja koji za sebe nemaju više jutro, podne i večer, pa onda ostane samo noć".

Čitateljica Siroandi pak smatra da "ako oba roditelja rade, djeca ih preko dana ustvari viđaju jako malo pa se bliskost može nadoknaditi zajedničkim spavanjem."

Zajedničko spavanje izbor je i mame Jelene koja nam je svoj komentar ostavila na Facebooku: "Istina da se nekad probudimo ukočeni, da spavamo na rubu kreveta i slično, ali nema ljepšega nego kad na licu osjetite njihov topli dah, kad se udobno stisnu uz vas i posebno kad vas ujutro probude nježne ručice i male slatke pusice. Sin je u šestoj godini i polako se sam odvojio od zajedničkog spavanja, mada ima noći kada se došulja k nama, a malena ima 16 mjeseci i u kinderbetu je spavala možda svega pet puta. Vidimo da je sretnija i smirenija kada noć provede u našim zagrljajima. Brzo će narasti, a kasnije ne želimo žaliti što se nismo više s njima mazili".

Pripaziti na sigurnost bebe

Potaknuti raspravom roditelja u našem forumu i na Facebook stranici, i različitim mišljenjima i iskustvima na temu zajedničkog spavanja s djecom, istražili smo i što kažu stručnjaci o čemu treba voditi računa kada je dijete u krevetu s roditeljima te kako zajedničko spavanje utječe na razvoj djeteta.

"Kada se beba rodi, još je vrlo blisko povezana s mamom. Često se mora stavljati na prsa pa je praktično bebu stavljati blizu majčinog kreveta, ili u kinderbet ili kolijevku. S obzirom na to da beba i tijekom dana i tijekom noći često jede, ponekad ju je praktičnije staviti uz sebe pa mama može uzeti bebu u naručje kada zaplače i pomaziti je ili podojiti", kaže pedijatrica Giovana Armano.

Upozorava kako kod zajedničkog spavanja svakako treba paziti da se mama u snu nezgodno ne okrene i ozlijedi bebu.

Psihologinja Sunčana Rokvić s Telefončića – Savjetovališta za rani razvoj djece također kaže kako je zajedničko spavanje jedna vrsta sigurnosnog izazova te objašnjava kako se potencijalni rizici mogu otkloniti:

"Važno je da je krevet dovoljno velik da svaka osoba u tom krevetu ima dovoljno prostora za sebe. Važno je da dijete slobodno leži, nema nikakvih prepreka ili predmeta koji ga smetaju, okružuju i slično. Također, dijete ne smije spavati između roditelja, već pokraj jednog roditelja, a zbog dojenja je to najčešće pokraj majke. Roditelji ne smiju biti pod utjecajem lijekova, alkohola ili drugih opojnih sredstva", savjetuje psihologinja te dodaje da spavanje s djetetom preporučuje roditeljima koji se ne boje da će se nešto dogoditi djetetu i kojima ta situacija nije izvor stresa.

Duži san razlog za zajedničko spavanje

Kada je jednom standard zajedničkog spavanja zadovoljen, kaže psihologinja, ono ima mnoge prednosti i dobrobiti i za roditelje i za djecu.

"Zajedničko spavanje omogućuje i majci i djetetu, a i ocu, kvalitetniji san i vjerojatno manje budnih sati zbog hranjenja, umirivanja djeteta, noćnog buđenja i slično. I djeca i odrasli se noću bude, no odrasli se znaju sami uspavati, dok to mala djeca još ne znaju. Njima je roditelj u vidnom polju jedini izvor sigurnosti, posebice novorođenčadi i dojenčadi, te kad se probude traže blizinu roditelja. Također, u majčinoj maternici su imali toplinu, zvuk otkucaja majčina srca te im to pomaže i kad se rode da se umire i imaju osjećaj da je sve u redu, da su sigurni. Kad spavaju blizu majke lakše se umire, majci je jednostavnije dojiti jer se ne mora ustajati i u potpunosti razbuđivati", kaže savjetnica na Telefončiću te dodaje da je produženi san glavni razlog zbog kojih se roditelji odlučuju bebu staviti u svoj krevet.

Zajedničko spavanje jedan je od sastavnih dijelova takozvanog povezujućeg roditeljstva koje se temelji na ideji da se odnos između roditelja i djeteta razvija od samog početka te da je za razvoj tog odnosa i sigurne privrženosti nužno da se dijete osjeća sigurno da će roditelj odgovoriti na sve njegove potrebe.

Povjerenje između roditelja i djece

"Zajedničko spavanje jedan je od temelja za razvoj povjerenja u odnosu roditelja i djece. Dijete se osjeća sigurno, zaštićeno i voljeno. Samim time, kako se dijete razvija uz povjerenje da će mu roditelji pružiti sve što mu je potrebno i zaštititi ga, ono razvija takozvanu sigurnu privrženost koja kasnije utječe na formiranje osobnosti tog malog čovjeka, pozitivne slike o sebi, načina interakcije s drugima te mnogih drugih aspekata važnih za razvoj psihički i emocionalno stabilne osobe", objašnjava psihologinja.

Budući da dio roditelja ipak želi zadržati privatnost u bračnom krevetu, psihologinju smo pitali hoće li djetetu koje spavo samo nešto nedostajati.

"Odvojeno spavanje ne znači da ćemo dijete zakinuti za sve navedeno. Ono samo znači da ćemo morati uložiti veći trud i napor kako bismo sve to osigurali svom djetetu. Dakle, važno je da se na djetetove potrebe reagira, da ga se umiri i da se razvija odnos povjerenja između roditelja i djeteta", odgovara Sunčana Rokvić.

Postupni prelazak na samostalno spavanje

Zanimalo nas je i od koje dobi bi bilo poželjno da dijete ipak počne spavati u svom krevetiću, a psihologinja nam je odgovorila kako ne postoji određena dob, već je važno da se krene s odvojenim spavanjem kada to jedna od strana, ili roditelj ili dijete, poželi. Ako je to želja roditelja, lakše će to objasniti djetetu koje je napunilo dvije godine, nego maloj bebi, jer se dvogodišnjaku već lakše mogu objasniti želje o odvojenom spavanju.

"Taj prelazak možemo raditi postupno i privikavati dijete na samostalno umirivanje kad se noću budi. Možemo mu dati nekog 'ljubimca' da s time spava i slično. Ako se radi o mlađem djetetu, također je važno da ne radimo nagli prelazak i da odgovaramo na djetetove potrebe za našom blizinom, strpljivo ga uspavljujemo i na taj način dajemo poruku da je sve ok, da smo mi tu ako nas zatreba i slično. Ako dijete izrazi samo želju da želi ići u svoju sobu i svoj krevet, taj će prelazak biti gotovo bezbolan. No ponekad roditelji ne mogu dočekati taj trenutak i onda oni pokreću inicijativu odvojenog spavanja", kaže psihologinja.

Dr. Giovana Armano, pak, smatra da djeca od godine dana starosti ne bi trebala spavati s roditeljima te da mogu biti u vlastitoj sobi, no savjetuje da dječja soba ne bude izolirana i udaljena od spavaće sobe roditelja.

"Ipak postoje situacije kada je djetetu potrebna dodatna toplina. Primjerice, kada je dijete bolesno, kada se probudi jer nešto loše sanja pa ga treba umiriti. Tada je dobro umiriti dijete, uzeti ga k sebi, pomaziti ga, dati mu možda njegovu omiljenu igračku, možda tekućine. Kada zaspi, dijete se može ponovo prebaciti u njegov krevetić", zaključuje pedijatrica.

Pročitajte i druge članke u specijalu "Vodič za neispavane roditelje"!