Što je Streptococcus pneumoniae i koje bolesti uzrokuje?

Bakterija Streptococcus pneumoniae, koja se naziva i pneumokok, čest je uzročnik različitih zaraznih bolesti, u dječjoj dobi meningitisa, upale pluća i upale srednjeg uha, a komplikacije ovih bolesti nisu rijetke.

Tko se može zaraziti?

Njime se može zaraziti bilo tko, naročito mala djeca, osobe starije od 65 godina, kao i bolesnici s bolestima srca, pluća i bubrega, dijabetičari, alkoholičari i osobe koje boluju od malignih bolesti. Cijepljenjem protiv S. pneumoniae može se sprijeliti nastanak teških oblika bolesti koje on uzrokuje. Budući da zbog porasta otpornosti ove bakterije na antibiotike liječenje postaje sve teže, opravdano je sprječavanje ove bolesti cijepljenjem.

Kako cijepiti dijete protiv S. pneumoniae? (za djecu stariju od 2 godine)

Polisaharidno cjepivo protiv pneumokoka štiti protiv 23 tipa S. pneumoniae. Zdrave osobe razviju imuni odgovor na većinu ovih tipova bakterija 2-3 godine nakon cijepljenja.

Tko se cijepi i kada?

Cijepiti se mogu sva zdrava djeca, ali posebno se preporučuje za visokorizičnu djecu (djecu bez slezene, sa šećernom bolešću, kroničnom bolešću jetre, bolestima koje dovode do istjecanja likvorske tekućine, djeca s ugrađenom pužnicom, djeca s prirođenim imunodeficijencijama, HIV infekcijom, nefrotskim sindromom, zloćudnim bolestima krvotvornih organa, djeca na terapiji kortikosteroidima i imunosupresivima, djeca nakon transplantacije organa ili koštane srži).

Kada se cijepe?

Cijepiti se mogu djeca starija od 2 godine. Zdravoj djeci preporučuje se jedna doza cjepiva. Djeca s oslabljenim imunološkim sustavom cijepe se s dvije doze, i to tako da se djeci mlađoj od 10 godina druga doza daje 3, a djeci starijoj od 10 godina 5 godina nakon prve. Zdrave odrasle osobe cijepe se samo jednom dozom cjepiva. Cjepivo se može primijeniti istovremeno s drugim cjepivima u dječjoj dobi.

Neka se djeca ne smiju cijepiti ili trebaju pričekati na cijepljenje

• Djeca koja su na prethodnu dozu cjepiva protiv pneumokoka doživjela alergijsku reakciju ne smiju primiti sljedeću dozu tog cjepiva.
• Cijepljenje umjereno ili teško bolesne djece treba odgoditi do potpunog ozdravljenja.

Koje su moguće neželjene reakcije na cijepljenje?

• Otprilike polovica cijepljenih osoba ima blage reakcije kao što su crvenilo ili bol na mjestu uboda. Te reakcije su prolazne i ne ostavljaju posljedice.
• Manje od 1% cijepljenih osoba ima visoku temperaturu, bolove u mišićima ili teže lokalne reakcije. Na ovo se cjepivo kao i na lijekove, može razviti i alergijska reakcija.

Što ako se javi teška neželjena reakcija?

Iako izuzetno rijetka, alergijska reakcija može se dogoditi nekoliko minuta do nekoliko sati nakon primjene cjepiva. Simptomi uključuju teško disanje, promuklost, osip, bljedilo, opću slabost, ubrzan rad srca i vrtoglavicu. Ukoliko primijetite bilo koji od ovih simptoma, odmah se javite liječniku!

Kako cijepiti dijete protiv S. pneumoniae? (za djecu u dobi od 2 mjeseca do 2 godine)

Konjugirano sedamvalentno cjepivo protiv pneumokokne bolesti namijenjeno je aktivnoj imunizaciji protiv invazivne bolesti (sepse, meningitisa, bakterijemičnog oblika pneumonije i bakterijemije) uzrokovane serotipovima 4, 6B, 9V, 14, 18C, 19F i 23F Streptococcus pneumoniae kod dojenčadi i male djece u dobi od 2 mjeseca do 2 godine te kod visokorizičnih bolesnika u dobi od 2 do 5 godina. Primjenom ovog cjepiva može se značajno smanjiti učestalost invazivne pneumokokne bolesti uzrokovane cjepnim sojevima, a postoje podaci kako ovo cjepivo smanjuje i učestalost upale pluća te u manjoj mjeri upale srednjeg uha. Prema ograničenim podacima sojevi pneumokoka, koji su sadržani u cjepivu, uzrokuju oko 75% invazivnih pneumokonih infekcija u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

Cjepivo se daje u obliku intramuskularne injekcije. Preporučljivo mjesto primjene cjepiva je vanjsko područje natkoljenice u dojenčadi ili rameni mišić nadlaktice u male djece.

Dojenčad u dobi od 2 do 6 mjeseci cijepe se u 3 doze od po 0,5 ml. Prva se doza uobičajeno primjenjuje u dobi od 2 mjeseca, a druge dvije doze s razmakom između doza od najmanje 1 mjesec. Tako cijepljena dojenčad docjepljuju se u drugoj godini života (u dobi od 15 do 18 mjeseci).

Prethodno necijepljena starija dojenčad i mala djeca

Dojenčad u dobi od 7 do 11 mjeseci cijepi se s 2 doze, svaka 0,5 ml, s vremenskim razmakom doza od najmanje 1 mjesec. Tako cijepljena dojenčad docjepljuju se u drugoj godini života (u dobi od 15 do 18 mjeseci).

Djeca u dobi od 12 do 23 mjeseca cijepe se s 2 doze, svaka o,5 ml, s vremenskim razmakom između doza od najmanje 2 mjeseca.

Djeca u dobi od 24 mjeseca do 5 godina cijepe se jednom dozom cjepiva.

Koje su moguće neželjene reakcije na cijepljenje?

Nuspojave primjene ove vrste pneumokoknog cjepiva mogu se, kao i kod drugih cjepiva, podijeliti na lokalne i sustavne nuspojave. Crvenilo na mjestu aplikacije cjepiva u 12,1%, 14,0%, odnosno 15,2% cjepljenika u primarnom ciklusu cijepljenja nakon prve, druge, odnosno treće doze. Postoji dakle tendencija povećanja broja lokalnih reakcija s povećanjem broja primijenjenih doza. Značajno crvenilo definirano kao promjer crvenila veći od 2,4 cm zabilježeno je pak samo u 2% cijepljene dojenčadi. Lokalno otvrdnuće (induracija) zabilježeni su u 10,7%, 12,4%, odnosno 12,1% cjepljenika u primarnom ciklusu cijepljenja (1., 2. i 3. doza), dok se lokalna osjetljivost bilježila u 25,2%, 22,9%, odnosno 22,3% cijepljenih. Zaključak je da se incidencija ovih lokalnih nuspojava, za razliku od crvenila, ne povećava s brojem apliciranih doza. Nakon reakcije crvenilo je zabilježeno u 12,6%, otvrdnuće u 11,2%, a lokalna osjetljivost u 30,4% cijepljenih. Učestalost značajnih lokalnih nuspojava, međutim, i nakon revakcinacije je niska i iznosi 1,7% (cvrenilo veće od 2,4 cm), 3,2% (otvrdnuće), odnosno 13,8% (lokalna osjetljivost).

Postotak cjepljenika u kojih je zanilježena tjelesna temperatura viša od 39 C iznosio je samo 1-3%. Postotak sustavnih nuspojava nakon revakcinacije provedene u dobi od 12 do 15 mjeseci, ne razlikuje se značajno od onoga nakon serije primovakcinacije.

Istovremena primjena ovog cjepiva s drugim pedijatrijskim cjepivima moguća je, a zapažene interakcije nemaju klinički značaj.

Tko se ne smije cijepiti?

Kontraindikacije za primjenu ovog cjepiva su preosjetljivost na aktivne i pomoćne tvari te na toksoid difterije. Primjenu cjepiva valja odgoditi u osoba s akutnom infekcijskom bolešću. Cjepivo se ne smije primjenjivati u djece s trombocitopenijom ili drugim poremećajm zgrušavanja, koji može biti kontraindikacija za primjenu intramuskularne injekcije. U djece s oslabljenim imunološkim odgovorom, stvaranje specifičnih protutijela nakon imunizacije ovim cjepivom može biti umanjeno. Preventivna primjena lijekova za snižavanje temperature preporučuje se i za djecu koja boluju od konvulzivnih poremećaja ili su ranije u životu imala grčeve (konvulzije) u febrilitetu.

Autori teksta: Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, primarijus, spec. pedijatar; prim. dr. med. Denis Mladinić Vulić, spec. pedijatar; prof. dr. sc. Goran Tešović, spec. infektolog