Buga Marija Šimić Milošev objavom raznježila mame: 'Upozorili su me da će boljeti, da ću plakati, ali...'
Rečenice koje najčešće čujemo dok još nismo roditelji su definitivno one u stilu – samo čekaj da postaneš roditelj, vidjet ćeš kad postaneš roditelj, nećeš više tako kad postaneš roditelj… Mogli bismo reći da nas na neki način plaše svega onog što slijedi kad postanemo roditelji. Rijetko čujemo o svemu onom lijepom što ćemo doživjeti, vidjeti, osjećati, živjeti. A toga je toliko puno, usprkos svemu teškom što nas dočeka kad to malo biće dođe na ovaj svijet i s njime stvorimo obitelj.
Naša glumica i operna pjevačica Buga Marija Šimić Milošev nedavno je postala majka prvi put, pa trenutno uživa u prvim izazovima majčinstva zajedno sa svojim parterom Matejom Miloševom. Sinu su dali ime Mai Izidor, a novopečena mama je nedavno progovorila i o porodu koji je završio carskim rezom, na čemu je, rekla je, zahvalna jer niti ona niti dijete nisu nepotrebno patili.
Na svom Instagram profilu sada je podijelila intimnu i predivnu poruku u kojoj govori upravo o tome na što su je sve upozoravali, a kako se zapravo osjeća danas, sada, kao majka koja drži svoje dijete u naručju. Tekst je dirnuo mnoge pratiteljice, a prenosimo ga u potpunosti.
„Upozorili su me.
Upozorili su me
Da će boljeti.
Da više ništa neće biti isto.
Da ćemo se promijeniti.
Da će nastati udaljenost.
Da ću plakati.
Da ću provesti sate ležeći bez sna.
Upozoravali su me pokušavajući me pripremiti na najgore. "Nikad nisi spreman" odjekivalo je oko mene.
Ali nisu me upozorili
Da će me boljeti ruke od nošenja i da te svejedno neću htjeti spustiti.
Da će me boljeti srce pri pomisli da se jednom više nećeš htjeti sklupčati na meni pa te onda stisnem još jače da barem sada to dulje traje.
Da više nikad ni ne želim da bude ono isto.
Da neću patiti za onim što je bilo i jer znam da cijeli život prolazim kroz "neće više biti isto". Jer je to naime - život. A ovo sada "ne isto" bolje je od svakog prije.
Da smo se već promijenili i da one stare verzije nas ne bi htjela natrag. Jer ona stara verzija mene ne zna kakav je tvoj tata - tata. I ne poznaje taj dio njega. Promijenio se. Da. I zbog toga ga volim još više.
Jer ona stara verzija mene ne zna kakva sam ja mama. I tek otkrivam taj dio sebe i veselim se rasti s tim nekim novim dijelom sebe. Koji samo obogaćuje sve ono što sam bila. I tjera me da brišem sve što ionako više nije bilo moje.
Da će nastati udaljenost kako bi u tu daljinu stao ti. Ali da to ne znači da se ne možemo i dalje držati za ruke.
Da udaljenost ne znači rupa. Znači prostor za više voljenja. Znači prostor za još jednu ruku za držanje. Naše su ruke dovoljno dugačke.
Da ću plakati i od lakoće jednako kao od težine.
Da ću provesti sate ležeći bez sna, ali svjesna kako je nemjerljivo veliko biti nekome najsigurnije mjesto na svijetu. To da ti spavaš mirnije na meni nego igdje drugdje mi je i dalje nepojmljivo i čudesno i ne mogu uzeti zdravo za gotovo. Umorna sam, da. I ne bi to mijenjala.
Upozorili su me na teško. I bili su u pravu.
Ali nisu me upozorili na lijepo.
Možda i bolje.
Ionako me ne bi mogli pripremiti na ono najbolje.
Zaista - za to nikad nisi spreman.“
Reakcije su bile bez iznimke pozitivne, a mnogi su se raznježili zbog ovog teksta. „Predivno!“, „Prelijepo!“, „Isplakala sam i suze tuge i sreće u jedom!“ glasile su poruke koje je primila u komentarima. Jedna je mama vrlo je vjerno dočarala ono što su mnoge osjetile: „Ne može se to riječima opisati… ali ti si ipak uspjela!“ Druga je pak mama simpatično napisala: „Ti si već prešla igricu…“