Nakon poroda žene često prijavljuju bolove u leđima. Zapravo, bolovi većinom kreću već u trudnoći kako trbuh raste, zdjelica se rotira ka naprijed i pomiče se težište tijela. Bolovi su jako kompleksna, još uvijek nedovoljno istražena tema i nikad nije samo jedan problem u pitanju. Postoje mnogi faktori koji mogu utjecati na pojavu bolova vremenom, a najčešće se radi o kombinaciji njih više zajedno.

Naše tijelo prilično dugo trpi i pokušava nas održati funkcionalnima dok ne krenu prvi simptomi. Pa tako na bolove nakon poroda mogu utjecati iscrpljenost i loše spavanje koje je svim mamama poznato, manjak kretanja i previše pogrbljenih položaja uslijed dojenja, podizanja, nošenja i ostalih aktivnosti, manjak nutrijenata iz kvalitetne hrane uslijed čega je tijelo u stanju manjka energije, kao i smanjena pokretljivost i aktivnost trupa i slabosti određenih mišićnih skupina.

Postoji još mnogo faktora koji mogu utjecati na bol, ali ovom prilikom ćemo se dotaknuti najčešćih u slučajevima žena nakon poroda. I nužno je istaknuti da je uvijek važnije provjeriti funkciju našeg tijela nego samo tražiti problem u strukturi putem raznih dijagnostičkih metoda, jer tamo se često ne pronalaze uzroci problema iako na tim snimkama i pretragama možemo naći mnoge prividne faktore koji zapravo u konačnici ne moraju imati nikakve veze s bolovima.

Naše tijelo je previše kompleksno da bi mogli prstom pokazati na samo jednu jedinu značajku i očekivati magična rješenja. Ako svjesno ne radimo na problemu, može doći do uzročno posljedičnih simptoma zato što su bolovi posljedica nekih događaja u organizmu i izvan njega i služe nam kao alarm za promjene.

Ovdje ćemo govoriti o slabosti i disbalansu mišićnih skupina trupa.

Nedovoljno poznat i važan mišić

U svom radu s klijenticama se bavim vraćanjem funkcije pravilnog disanja, aktivacije dubokih mišića trupa i često se dotičemo jednog zanimljivog mišića, smještenog duboko u našem trupu, koji se zove psoas.

Psoas je primarno pregibač kuka, što znači da pomaže našoj natkoljenici da se podigne ka prsima. Mišići trupa, u našem slučaju trbušni zid, su primarno stabilizatori. Kad su oni istegnuti, stanjeni i slabije aktivni nakon poroda, ne rade posao kako treba, psoas preuzima dio funkcije i pali se kao stabilizator donjeg dijela leđa. Da bi mogao pomoći stabilizaciji postaje napet, krut i skraćuje se.

Njegovo polazište je s prijelaza prsne i lumbalne kralježnice i direktno se dodiruje s respiratornom dijafragmom u zadnjem dijelu. Time se smanjuje širenje rebara u stražnjem dijelu leđa na udah što nam automatski ruši pravilan obrazac disanja za 360 stupnjeva i otvaraju se više rebra prema naprijed. I tako otprilike 25 000 puta dnevno koliko puta udahnemo i izdahnemo.

Mišići leđa mogu postati napeti i javljaju se bolovi, zdjelica je predugo u položaju prednjeg tilta, nema potrebnu pokretljivost i ne podržava dobar rad mišića kukova koji također vremenom mogu postati bolni. Aktivacija dubokih trbušnih mišića zbog te stalne pozicije postaje vremenom slabija i vrtimo se u začaranom krugu.

Žena to opisuje kao da trbuh nije dio njenog tijela, kao da će joj sve “ispasti naprijed” prilikom saginjanja, kao da joj je sav teret na leđima i pokreti s djecom u toku dana su joj prilično bolni. Posljedično svemu tome mogu se javiti bolovi u gornjem dijelu trupa, glavi i vratu jer imamo jednu opću krutost prsnog koša koji bi trebao imati svoju dozu mobilnosti.

Iz takvih razloga moguće je da osjećamo bolove u leđima i potrebu za istezanjem kako bi ublažili napetost tog dijela donjih leđa. Osjećaj istezanja je dobar i ugodan, ali traje koji sat ili dan i psoas, ali i ostali mišići leđa ponovno idu u stanje napetosti jer netko mora pomoći stabilizaciju trupa. Istezanje nije trajno rješenje.

Važnost jačanja mišića

Trajno rješenje je, između ostalog, jačanje zaostalih mišićnih skupina kojima je to primaran posao kako bi se postigao balans prednje i zadnje strane trupa. Tijelo uvijek radi kao tim i mišići uskaču u pomoć jedni drugima putem raznih kompenzacija.

Još jedan dokaz kako nije moguće "namjestiti" posturu i zglobove i ostati u tom položaju ako mišići nisu u balansu. U svemu ovome, ne zaboravi koliko je naše tijelo čudesno i uporno da nas podrži u svim zadacima koje mu zadajemo. Trudi se i radi najbolje što zna i jako dugo trpi prije nego se krene oglašavati bolovima.

Bolovi su znak da nešto nije u redu i ne treba ih ignorirati zato što se još uvijek “može izdržati” ili gasiti tabletama jer većinom neće otići dok nešto ne promijenimo.

Treba ih analizirati i pružiti ispravnu pomoć. Pokušati sagledati moguće faktore iz raznih perspektiva i primijeniti promjene koje bi nam mogle donijeti pozitivne rezultate. Razumijevanje problema, osvještavanje i edukacija su moćni alati u oporavku nakon poroda. A pokretljivost i jačanje su uvijek dobra opcija i poželjne metode za zdravlje.

Za više stručnih savjeta fizioterapeutkinju Karolinu Jakšić zaprati na Instagramu ili posjeti stranicu dijastaza.com.