Nisam cijepio dijete jer sam smatrao nepotrebnim kad su u pitanju minorne dječje bolesti koje se prebole", rezolutan je otac dvogodišnjaka. Iako s čvrstim stavom, za novine nije htio dati identitet iz straha da dijete neće primiti u vrtić. 

"Ne bojim se ni ospica ni tih nekih starinskih bolesti, a cijepljenje tek ponekad smatram nužnim. Apsolutno sam protiv politike sve ili ništa. Ovdje je riječ o prisili koja nema medicinsko uporište", tvrdi otac. Ističe kako je stav utemeljio na istraživanjima i zaključio kako su cjepiva kriva za mnogo modernih ozbiljnih bolesti. Mišljenja je da bi cijepljenje trebalo biti slobodan odabir. No taj problem je jednostavno obrazložila dr. Marina Lichter Štajduhar.

"Priča oko cijepljenja je složena, no mi smo zemlja u kojoj se po zakonu djeca moraju cijepiti i to je početak i kraj priče. Roditelji potpuno krivo napadaju liječnike. Oni koji se protive cjepljenju trebaju se obratiti zakonodavcu jer liječnici samo provode Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti", rekla je dr. Štajduhar. 

Povratak ospica i drugih iskorijenjenih bolesti

S rastom broja roditelja koji ne žele cijepiti djecu povećava se, tvrde liječnici, i mogućnost pojave davno iskorijenjenih bolesti, poput  ili ospica. Tako je krajem prošle godine u Hrvatskoj zabilježena epidemija ospica koje su se proširile među necijepljenim dijelom pučanstva. 

"Ono što svakako želim naglasiti je da je cijepljenje medicinski zahvat kojim je u 20. stoljeću spašeno više života nego svim ostalim medicinskim zahvatima zajedno. U europskim zemljama koje nemaju zakonom propisano obvezno cijepljenje djeca su gotovo jednako procijepljena kao i kod nas. Razlog tome je, među ostalim, i da necijepljena djeca ne mogu ići u vrtić i školu, a osiguravajuća društva ne pokrivaju skupa liječenja ako se razbole od bolesti za koju su trebala biti cijepljena", objasnila je dr. Lichter Štajduhar. 

Protivnici cijepljenja smatraju pak kako su nuspojave cjepiva znatno opasnije od samih bolesti od kojih štite te da je velik broj cjepiva nepotreban u ranoj dobi. 

Borba roditelja sa sustavom

"Moja curica je bila uredno cijepljena do godine i pol i imala je psihičke probleme, noćne strahove... Nismo to odmah povezivali s cijepljenjem. Patrik je cijepljen u rodilištu i s dva mjeseca te je oba puta imao tremor, sumnjive konvulzije, podrhtavale su mu noge i ruke", govori Kristina Benić, mama Lare (4), Patrika (2) i dvomjesečnog Lea. Ona i suprug Marko počeli su istraživati i odlučili su da više neće cijepiti svoju djecu. 

Iako je pedijatrica shvaćala njihovu odluku, jer je uvidjela posljedice cijepljenja, morala ih je prijaviti sanitarnoj inspekciji pa su nakon kazne od 2000 kuna postali i prvi u Hrvatskoj protiv kojih je podnesena kaznena prijava radi necijepljenja djece. 
"Podnio ju je Centar za socijalnu skrb. Nakon obavijesnog razgovora u policiji tužiteljstvo je odustalo od kaznenog progona jer su utvrdili da djeci nisu povrijeđena prava niti su zanemarena", kaže Kristina i dodaje kako se djeci zdravlje od tada poboljšalo. Kako su ih prestali cijepiti, tako su prestale sve tegobe. 

"Ja sam prije svega majka, a tek onda građanka ove države. Štitit ću svoju djecu, pa makar to značilo da se moramo iseliti iz Hrvatske", čvrst je Kristinin stav. 

I Zagrepčanka Rene Ljubičić (42) prestala je cijepiti sinove još prije 14 godina jer su imali strašne reakcije. Luka (18), nakon Di-Te-Pera, sa šest mjeseci dobio je virusni meningitis, a s godinu šarlah. 

"Bila sam očajna jer je bio stalno bolestan. Sa četiri godine prestala sam ga cijepiti i do danas nije primio ni jedno cjepivo. Kad se rodio Lovre, nisam dvojila što učiniti", govori Rene. Kaže da nije imala problema s upisom u vrtić, a prva spoticanja u sustavu pojavila su se prilikom upisa u osnovnu školu. 

"Pedijatrica je prijetila socijalnom službom i tada sam joj rekla da ću joj dopustiti da cijepi dijete ako će potpisati izjavu kojom jamči da moj sin neće imati nikakvih reakcija ni posljedica te da na sebe preuzima tu odgovornost. Nije potpisala i tu je bio kraj rasprave", priča Rene. 

Zakon iznad slobode izbora

U Ministarstvu zdravlja rekli su kako je Zakon o zaštiti pučanstva iznad slobode izbora. "Roditelji koji odbiju cijepiti dijete moraju biti svjesni da preuzimaju rizik i odgovornosti za ugrožavanje zdravlja vlastitog djeteta, svojeg osobnog, ali i uže i šire zajednice", rekli su u Ministarstvu.

Iako zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti propisuje obvezu imunizacije djece, lani su 282 roditelja u Hrvatskoj odbila cijepiti djecu. Toliko su u Ministarstvu zdravlja primili prijava liječnika, a slučajeva je i više. Ukupno je u Hrvatskoj je oko 5000 predškolske djece koja nisu primila cjepivo protiv zaraznih bolesti predviđenih obveznim kalendarom cijepljenja, a još toliko onih koji nisu cijepljeni redovito i prema rasporedu. Roditelji vjeruju da imaju pravo svojem djetetu osigurati najbolje, pa makar to značilo da idu protiv sustava. 

Varaždinka Jasna Škiljan (32) odbila je cjepivo protiv hepatitisa koje se daje novorođenčadi za svoju danas trogodišnju kćer. Prijavili su je CZSS-u, no prošla je bez sankcija, a dijete je poslije cijepila prema kalendaru. 

"Doktorica je vrlo burno reagirala i napala me da ugrožavam dijete. Ja sam joj smireno odgovorila da sam se jako dobro educirala prije odluke i da je ne namjeravam promijeniti. Jedini argumenti koje je koristila su zastrašivanja kako se dijete može ubosti zaraženom iglom. Nije navela nijedan argument koji bi pokazao veću korist u odnosu na nuspojave cjepiva", prisjeća se Jasna Škiljan. Stariju djecu (8 i 12) cijepila je redovito, no naknadno je saznala za problem s cjepivom koje se daje u rodilištu.