Studija je obuhvatila 120 beba, uzrasta od pet mjeseci do dvije godine, a početna ideja je bila da se provjeri pretpostavka da čovjek ima urođen nagon da se kreće u ritmu glazbe. "Ustanovili smo da djeca burno reagiraju na glazbu, kao i da se češće osmjehuju kada uspiju sinkronizirati svoje pokrete s ritmom glazbe", kaže jedan od istraživača, psiholog Marcel Zentner sa Sveučilišta York u Engleskoj.

Testirajući bebe, koje su sjedile na krilu roditelja, puštana im je klasična glazba, a profesionalni plesači su ih promatrali kako bi ustanovili kreću li se bebe sukladno ritmu glazbe koju slušaju. Ustanovljeno je da bebe pomiču ruke, noge, stopala, glavu i cijeli trup dok slušaju glazbu, više nego dok slušaju govor.

Po svemu sudeći osjećaj za glazbu je urođen, ali znanstvenicima nije jasno zašto, koja je svrha toga. "Ostaje nam otkriti zašto je čovjek predisponiran za glazbu, koja je konkretna korist od toga i kakvu ulogu je to imalo u njegovoj evoluciji", kaže Zentner.